Osnovna škola Viktorovac Sisak

Dana 5. i 6. prosinca 2016. godine, učenici 8.a i 8.b odjela OŠ Viktorovac Sisak posjetili su Vukovar u sklopu projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“, sa svojim razrednicama Ivankom Benović i Vedranom Šimić, te pratiteljicama učiteljicom Dianom Mesić i Milicom Komlenić, učiteljicom povijesti.

Povratkom  u Sisak svojim domovima učenici su shvatili da su naučili mnogo na drugačiji način, te su puni dojmava koje će nositi u sebi cijeli život i prenositi  kao zadatak koji njih, kao i sve nas, obvezuje da u zajedništvu, potpori i ustrajnosti postavljamo premise smisla postojanja i pobjede dobra nad zlim.           

U nastavku  što su sve vidjeli i posjetili...

Milica Komlenić, uč. pov.

Prvi dan: Polazak u ranim jutarnjim satima i dolazak u Vukovar oko 9 sati u prostor Memorijalnog centra Domovnskog rata Vukovar koji predstavlja središnju točku svih aktivnosti, lokaliteta i organizacija povezanih sa sjećanjem na Domovinski rat i na tragediju Vukovara.

         VUKOVAR, grad i najveća hrvatska riječna luka na Dunavu, koji rijeka Vuka dijeli na slavonski i srijemski dio, upravno je, prosvjetno, gospodarsko i kulturno središte Vukovarsko- srijemske županije.

Učenici su svoj posjet započeli obilaskom Križa na ušću Vuke u Dunav u centru Vukovara, posvećenom žrtvama za slobodnu Hrvatsku. Osim pleterne ornamentike i grba Republike Hrvatske, na križu su uklesani stihovi hrvatskog vojskovođe, plemića i pjesnika Frana Krste Frankopana na glagoljici:

Navik on živi, ki zgine pošteno

Autor spomenika, pulski kipar Šime Vidulin,  križem je nastojao, zorno i na umjetnički način, izraziti velebnost vukovarske žrtve.

Nakon toga učenici posjećuju Gradski muzej Vukovar, smješten u kompleksu dvorca Eltz iz sredine 18. st. Njemački grofovi Eltz  osnovali su vukovarsko vlastelinsto koje će dva stoljeća imati presudan gospodarski i kulturni utjecaj na razvoj vukovarskog kraja.

Muzej na više katova pokazuje zavičajne zbirke od prapovijesti do Domovinskog rata i galerije umjetnina, kroz koje je učenike provela vodičica.

Zatim je slijedila vožnja prema arheološkom lokalitetu iz neolitika i eneolitika, smještenom 3 km istočno od Vukovara na obali Dunava, gdje je novoizgrađeni  Muzej vučedolske kulture, jedan od najznačajnijih arheoloških muzeja u Europi. Muzej je tematski podijeljen na dijelove o životu, gospodarstvu, vjerovanju, vučedolskom kalendaru... s čime ih je na  zanimljiv način  je upoznala vodičica muzeja.

Povratkom u Memorijalni centar učenicima je održano predavanje „ Domovinski rat“ i Bitka za Vukovar“. Bitka za Vukovar  najveća je i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada grada Vukovara od strane JNA uz pomoć srpskih paravojnih snaga, a trajala je od kolovoza do studenog 1991.g. tijekom Domovinskog  rata.

Bitka je završena porazom lokalnog  Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima, odvođenju u srpske logore, te progonom hrvatskog stanovništva.

Iako je bitka bila značajan i simbolički gubitak za Hrvatsku  koja je povratila kontrolu nad gradom tek 1998., to je, također, bila pobjeda koja je pomogla da Hrvatska dobije međunarodnu potporu za svoju neovisnost.

Nakon ručka i prijave u hostel,učenici su u pratnji nastavnika slobodno vrijeme iskoristili za posjet gradu i druženje u disko klubu.

Tijekom drugog dana učenici su, nakon odjave iz hostela, posjetili memorijalne lokacije u gradu i širem području grada Vukovara:

Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica 1991. g. gdje je bilo zbrinuto 4000 ranjenika, svakodnevno padalo prosječno oko 700 granata, liječnici i ostalo medicinsko osoblje danonoćno radilo.

 U podrumskim prostorijama vjerno je rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. O stradanju , nakon multimedijskog prikaza, učenicima je govorila i po prostoru ih provela  kustosica muzeja.

Posjet Memorijalnom  groblju žrtava iz Domovinskog rata  oko 2 km istočnon od grada, mjestu obilježavanja civilnih i vojnih žrtava Domovinskog rata.

Groblje je tijekom 1999. g. dobilo današnje obrise s Alejama poginulih branitelja, Alejom civilnh žrtava, Alejom umrlih Hrvatskih ratnih vojnih invalida i Alejom članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja.    Masovna grobnica uređena je  postavljanjanjem 938 (bijelih) križeva prema broju ekshumiranih žrtava.

Na Memorijalnom trgu 5. kolovoza 2000. g., svečano je otkriveno brončano spomen- obilježje s vječnim plamenom, rad prof. Đurđice Ostoje, ispred kojeg su učenici upalili svijeće svim poginulim i stradalim braniteljima  i svim žrtvama.

Spomen dom Ovčara otvoren je u jednom od hangara poljoprivrednog dobra VUPIK kao mjesto sjećanja na 261 ranjenika i civila iz vukovarske bolnice pogubljenih od srpskog agresora. Na stropu je  jedna zvijezda za svakog ubijenog i nestalog na Ovčari. U podu su instalirane čahure kao simboličko prikazivanje načina na koji su žrtve ubijene. Središnjm dijelom dominira spirala koja simbolizira zatvoreni krug zla. Na njoj se proiciraju imena žrtava, upaljena svijeća simbolizira vječni  spomen na mučene i ubijene na Ovčari. Slike žrtava na Ovčari raspoređene su po zidovima,  pojavljuju se i nestaju svakih desetak sekundi,  a ispod njih na slami, izložene su osobne stvari ubijenih nađene u masovnim grobnicama. Učenici su izašli  vidno potreseni viđenim.
Masovna grobnica Ovčara ( mjesto udaljeno oko 900 metara od puta Ovčara- Grabovo) otkrivena je 1996. godine. Ekshumacija je trajala od 30. kolovoza do 2. studenog iste godine. Identificirano je 211 osoba, a 55 se još vodi nestalima. (...)„Žrtve su dovedene iz vukovarske bolnice, bilo je i ranjenika, pucnjava se čula do jedan sat u noć, ljudi su ubijani samo zato što su Hrvati, a sumnjam da među njima, u tom neredu i ludilu, nije bilo i Srba,... bilo je to između 18. i 20. studenoga 1991. „ svjedočenje vojnika JNA, koji je nazočio zločinima na Ovčari.

U povratku kratko stajanje kraj Vukovarskog  vodotornja, visok 50 m i obujma 2200 prostornih metara vode, na ulazu u vukovarsko naselje Mitnicu, gdje su se učenici fotografirali i izbliza vidjeli simbol pobjede i novog života  što danas predstavlja.

Tijekom srpske agresije na Vukovar, Vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva koje mu je nanjelo više od šest stotina oštećenja.

Konzerviran kao „podsjetnik na 90.-te“, Vodotoranj bi trebao postati središnje mjesto buduće ustanove, zajedno sa svim objektima i mjestima sjećanja – od Spomen doma Ovčara na istoku do Trpinjske ceste na zapadu, Kamenog križa i muzeja u vojarni 204. brigade HV-a na Sajmištu, do Dunava na jednoj i Bogdanovaca na drugoj strani.

Ponovno su u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar učenici  zanimanjem poslušali vodičicu koja im je predstavila nekoliko postava:        

„Sjećanje   na  Domovinski rat – Bitka za Vukovar“; Prikaz srpskih koncetracijskih logora „ Stajićevo“ i Begejci“; Izložbu pješačkog naoružanja korištenog u Domovinskom ratu; Eksponati na otvorenom; Simulacija bojnog polja    “ Ojačana brigada u obrani“.

Posljednja lokacija bila je posjet Trpinjskoj cesti – Spomen domu hrvatskih branitelja, izgrađena  je u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se branio Vukovar od agresije, u središtu je ponor s kupolom uništenog tenka bivše JNA, a uokolo su ispisana imena svih poginulih pripadnika 204. vukovarske brigade

Na videoekranima mogu se vidjeti ratne fotografije, videosnimke, ratna izvješća i podatci o svakom poginulom pripadniku brigade. Ispred spomen- doma je tenk  koji je bio zanimljv učenicima, a koji je  znak sile koju su slomili hrabri branitelji te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara, koji je poginuo na cesti „ groblja tenkova“.

Posjet učenika osmih razreda završio je Školom mira i kvizom za učenike. OŠ VIKTOROVAC SISAK predstavljali su uspješno učenici Dora Tomić i Mislav Jurišić, a sudjelovali su predstavnici učenika devet osnovnih škola.